Zaboravila sam da pišem.
Nekad osecam da postajem previsše hladna, i kad treba i kad ne treba.
Nauči te nešto. " TO" nešto.
Ne znaš ni sam kako se zove.
Tek ti neki zvuk muzike pomeri sive ćelije.
Nedostaje mi muzika.
Muzika koju samo ljudi mogu da naprave .
Gledam fotografije.
Čujem ih kako odjekuju.
Zašto si ti to što jesi?
Rečenica mi se ureže uz čelo.
Zatim:
Ti si Bogo-tragač.
I krvarim iz desnog dlana.
Zar nisi po-malo naivna?
Levi dlan je već purpuran.
Možeš mnogo više, ali ne umeš!
Stopala su mi ukrštena i prikovana za stub.
Tako blizu .
Ljudi nisu brojevi.
Ljudi.
Ljudi.
Ljudi.
Sunce je smenilo Mesec.
Dva Sunca.
Zaboravila sam da pišem.
Tragači, pratite svoj njuh.
Instikt nikad ne vara.




